FERŠALAG
Hvašan kem ég - Hvert er ég aš fara?

Meš fišrildi ķ maganum
legg ég af staš ķ ferš
ķ óvissuferš eftir krókóttum vegi
ķ austur, ķ vestur
til ókunns stašar, žašan sem litirnir koma.
Engin undankomuleiš ašeins vegurinn framundan
įfram eša ķ hringi sem hverfast um og inn ķ sjįlfa sig.
Hindranir og feršakvķši skipta engu
žvķ feršin er allt sem er,
leit aš litum
svart - hvķtt
skin og skuggi
ķ blįdżpi
ķ svefni og vöku
flögrar ljósiš umhverfis dimmuna
andartakshreyfing veršur eilķft nś.
feršin heldur įfram į móti gleši augnabliksins
ég męti blóšraušum konum sem hraša sér óvęnt śt śr skugganum
en ég held ótrauš įfram sem leiš mķn liggur
eftir žessum undarlega vegi žar sem vegfarendur eru ófyrirséšir
og enginn leišarendir.